Na temelju balneokemijske analize termomineralne vode u Lipiku koju su u rujnu 2020. izvršili ing. Radovan Čepelak i ing. Damir Andabaka u laboratoriju Odjela za vode ŠNZ "Andrija Štampar" zaključeno je da je ispitana voda mineralna, fluorna, natrijeva-hidrokarbonatna-kloridna, hiperterma što ukazuje na činjenicu da se kemijski sastav lipičke vode nije bitno promijenio čak 180 godina, od kada je učinjena prva analiza (1839.).
Kao takva lipička voda ima jake balneološke karakteristike po temperaturi, količini fluorida te sadržaju dominantnih iona koji čine balneološku karakteristiku vode te se može upotrebljavati u istu svrhu kao i do sada, a to je u prvom redu balneoterapija i fizikalna terapija navode u Toplicama Lipik.
Prethodna analiza je bila 2010. godine, a na temelju te balneokemijske analize izvršene 2010. godine ispitana voda je bila mineralna, fluorna, natrijeva-hidrogenkarbonatna, kloridna, hiperterma. Kao takva, ima jake balneološke karakteristike po temperaturi, količini fluorida te sadržaju dominantnih iona: natrija, hidrogenkarbonata i klorida koji čine balneološku karakteristiku vode.
Osim što se koristi kao kupka, lipička voda se zbog svoje ljekovitosti uvelike upotrebljava i za piće. Prvi puta se mineralna voda punjena u bocu spominje 1876. godine. Iz tog vremena poznata su tri izvorišta vode, a to su "Antunovo", "Grofovo" i "Ivanovo vrelo". Do početka Prvog svjetskog rata Lipik je bio poznato europsko termalno kupalište i lječilište, a mineralna voda prodaje se na tržištu sve do 1918. godine kao "Lipiker thermalquelle" ili kao "Lipiki hevviz".
Od 1920. godine na tržištu se pojavljuju dva oblika flaširane vode iz Lipika i to: "Lipička alkalna jodna ljekovita voda" - punjena u bocu od 1l i "Lipička alkalna jodna stolna voda" - punjena u bocu od 1,4l i 0,5l, a od 1940. godine puni se samo pod nazivom "Alaklična jodna stolna voda".
Iza Prvog svjetskog rata dolazi do stagnacije, a ponovni procvat zabilježen je krajem tridesetih godina, dok je samo punjenje vode započelo ponovno pedesetih godina. Nakon Drugog svjetskog rata, mineralna voda je flaširana pod nazivom "Narodno lječilište Lipik - alkalično jodna stolna voda", a posliije toga "Banja Lipik - osvježavajuća alkalično jodna stolna voda".
Studenac je 1968. godine poznat kao "Mineralna stolna voda - Lipika", a punila ju je "Osječanka". Punionica mineralne vode prelazi u sastav Podravke 1970. godine i poznata je kao "Prirodna mineralna voda", dok svoj naziv "Lipički studenac" dobiva 1973. godine. Dvije godine nakon toga, nastaju još dva izvorišta prirodne mineralne vode, a 1980. godine izgrađena je i nova tvornica. Mineralna voda dobiva naziv "Studenac" 1998. godine, koji zadržava do danas.
Tijekom Domovinskog rata punionica je većim dijelom uništena, ali je već polovicom srpnja 1992. godine proradila kao prva obnovljena tvornica na oslobođenom teritoriju Republike Hrvatske. Lipički studenac je od srpnja 1992. godine pa do kraja rujne 1993. godine jednina prirodna mineralna voda domaće proizvodnje na tržištu Hrvatske.
Danas se voda na tržištu nalazi pod nazivom "Lipički studenac" i "Studena".
